Bit će tu koječega, a na kraju možda ničega
Nađoh, a ne tražah
Blog
utorak, srpanj 3, 2012
sljeka

(Gospodarski list, 1. 7. 2012.)

Etin je plin koji uopće nema miris. Ono što smrdi jesu kojekakvi fosfini nastali hidrolizom kalcijevog fosfida i srodnih mu spojeva što nastaju kao nusprodukti prilikom sinteze kalcijevog karbida. Naime, ugljen koji se koristi nije baš "pro analysi", tako da u njemu bude koječega. Posljedično, i u kalcijevom karbidu bude koječega, ali praktične korisnike to ne smeta puno.

poliin @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, rujan 9, 2011
sljeka

(Jutarnji list, valjda)

"Silicon valley" se na hrvatski jezik prevodi kao "Silicijska dolina". Silikoni u našem jeziku znače nešto posvema drugo, a u znanstvenoj terminologiji pak nešto treće (razne polimere koji sadrže lance -Si-O-Si-).

poliin @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 16, 2011
sljeka

(Večernji list)

Amonijev nitrat (NH4NO3) je jedno, a urea ((NH2)2CO) drugo. Prvo je anorganska sol topljiva u vodi, sklona detoniranju, obično ako u njenom prisustvu eksplodira nešto drugo, a drugo organski spoj kojeg mnoge životinje (dobar dio sisavaca, uključujući i nas, te neke ribe) luče kao otpadni produkt metabolizma. I jedno i drugo koristi se kao (umjetno) gnojivo, u oba slučaja zbog toga što su krcati dušikom kojeg biljke trebaju za rast.

Inače, moguće je i iz ureje napraviti eksploziv, ali to iziskuje puno više posla od pukog stavljanja nekog detonatora u pakovanje amonijevog nitrata. Prilično sam siguran da poradi toga teroristi s urejom imaju posla isključivo kad ju sami luče u vidu vodene otopine. Ipak ta čeljad nije puno bistrija od novinarâ.

poliin @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 24, 2011
sljeka

Na slici je bakar koji je kristalizirao na aluminijskoj foliji. Kristali nisu bajni (ono na slici je promjera oko milimetra), ali nije baš ni često da se vide kristali nekog metala, pogotovo ne oni kućne izrade. Za ovo treba samo uroniti komad alufolije u otopinu modre galice i ostaviti na miru. Postupno će se aluminij otapati, a bakar izlučivati budući da je potonji plemenitiji olitiga skloniji biti u elementarnom stanju. Ako to ide dovoljno sporo, bakar će se, umjesto u prahu, pojavljivati u kristalićima, obično sraslim, nekad čak u dendrite, ali svejedno lijepim.

poliin @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 17, 2011
sljeka

(Večernji list)

Apsolutna nula je hipotetska temperatura pri kojoj su sva kvantna stanja (vibracije, elektronske razine)  na osnovnom nivou ili ona temperatura pri kojoj entropija sustava doseže minimum. Moguće je jako joj se približiti, ali ne i doseći ju. S obzirom na prvi opis, čestice bi pri apsolutnoj nuli i dalje vibrirale oko nekakvih ravnotežnih pozicija pa gibanje ne prestaje, a k tomu je gibanje u mnogim krutim tvarima zanemarivo i pri daleko višim temperaturama od nule pa nema smisla govoriti da staje tek pri nuli. Naravno, kad se nađemo u kvantnom svijetu, postaje upitno što ćemo točno nazvati gibanjem, a što nećemo.

Ta temperatura iznosi nula (jer je apsolutna temperatura definirana tako da ishodište bude apsolutna nula) kelvina (jer se tako zove jedinica za apsolutnu temperaturu) što dođe -273,15 Celzijusovih (a ne Celzijevih) stupnjeva.

poliin @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, listopad 26, 2010
sljeka

sljeka

sljeka

(Jutarnji list)

U ovoj priči količina budalaština lagano nadmašuje moju sposobnost da ih uredno analiziram što će objasniti zašto sam se na nju osvrnuo tek nekoliko mjeseci nakon što se pojavila, a i možebitne nezgrapnosti u objašnjenjima štono ih kanim dati.

Prvo i prvo, iz članaka koje sam našao po Internetu nije moguće utvrditi čime je točno sluškinja trovala Spanicevu. Većina kaže da je to amonijev sulfat, ali ima i poneki spomen sulfida. Ako miris po trulim jajima nije prosto izmišljen, onda su svi uredno promašili. 

No, neovisno o tomu, izbor otrova upravo je katastrofalan. Postoji toliko mnoštvo otrovnih tvari da se čak i za pojedini simptom trovanja može birati između više različitih supstanci, o duljini agonije i načinu smrti da ne govorim, a o onemogućavanju obdukcije ni neću, e da mi se ne bi kasnije obilo o glavu. Od svega toga sluškinja je odabrala bezveznu amonijevu sol. Odabrala, ako joj to nije tko drugi sugerirao.

Ako je to bio sulfid, shvaćam donekle logiku, jer tvar zbilja smrdi, to poradi polaganog raspada na amonijak i sumporovodik. No, onda mi nije jasno zašto su to ovi jeli. Ako je pak zbilja dodala toliko malo da nije bilo zamjetno, onda do trovanja opet nije moglo doći. Sve skupa, vrlo trulo i nesuvislo.

Ako je pak rabila sulfat, onda mirisa nije moglo biti jer se amonijak iz soli oslobađa tek u lužnatom mediju, a ni trovanja jer se amonijev sulfat ponegdje koristi kao dodatak hrani. To što se koristi i u pesticidima kao pomoćno sredstvo ne znači upravo ništa. I voda se koristi u pesticidima, a, nećete vjerovati, nije zato otrovna.

Pretragama krvi vjerojatno je nađena nešto povećana koncentracija amonijevih kationa, ali sumnjam da su ovi dogurali do neke veće hiperamonemije, koja inače zbilja može biti smrtonosna. Organizam se amonijaka brzo rješava, a većina slučajeva viška amonijaka u krvi posljedica je pokvarenog metabolizma. No, tada više ne treba trovača.

poliin @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 10, 2010
sljeka

(Večernji list)

Već dulje vrijeme u Večernjaku se reklamira nekakva knjižica namijenjena školskoj djeci kao izvor informacija koje uče u školi (nisam još naletio na nešto što bi bilo izvan školskog gradiva). Informacije su redovito mršave i manjkave, a omaknu im se ponekad i greške.

Primjerice, reći da su soli građene od molekule može biti samo djelo nekoga tko kemiju ne zna. Soli su građene od iona. Kod sapuna su to kationi natrija ili kalija i anioni viših masnih kiselina koje inače mogu biti i biljnog porijekla.

Ukratko, knjiga je preporučljiva isključivo onima koji se zabavljaju tražeći gluposti. Od djece ju treba držati podalje.

poliin @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 27, 2010
sljeka

(Jutarnji list)

Na stranu što vodik nije gorivo (da bi nešto bilo gorivom, energija uložena u dobivanje mora biti daleko manjom od one koja se dobije izgaranjem) i što nije previše praktičan. Zanimljivije je što netko između njega i hidrogena očito vidi razliku. Ili ne zna za prvog. Ili ne zna što znači ono drugo. U novinarstvu je sve moguće.

poliin @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 23, 2010
sljeka

(Jutarnji list)

U našem je kemijskom nazivlju puno ljepše kad se "hydrogen sulfide" prevede kao sumporovodik. Također, puno je ljepše kad se ne pišu gluposti. Močvarni, kanalizacijski i ini plinovi što se oslobađaju gnjiljenjem organske tvari sadrže i malo sumporovodika, ali dominantni sastojak je ipak metan. Za njim slijede etan, propan, butan, eventualno još koji ugljikovodik, zatim ugljikov dioksid, amonijak i spomenuti sumporovodik.

Glede fiziološkog djelovanja, sumporovodik je otrov jači od cijanovodika, ali tako gadno smrdi da nema baš puno slučajeva trovanja. Kronično trovanje manjim količinama može naštetiti mozgu, što se možda koristilo u Delfima, kako bi im Pitije bile dovoljno nerazumljive da se to može bilo kako tumačiti.

poliin @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 1, 2010
sljeka

(Večernji list)

Srećom, u tekstu piše u čemu je stvar (naslov je preblesav da bi zaslužio više od ove opaske) pa ću prepričati. Ideja je da se složi nešto nalik sloju grafita, samo s rupom dovoljno velikom da se može provlačiti cijele molekule. Kad mi se kroz to provlačila molekula DNA, poradi različitih elektrostatskih naboja na njezinim različitim bazama  može se na krajevima grafenske molekule dobiti različite potencijale što je barem načelno mjerljivo. Radi toga je zamislivo i da se tako sekvencionira DNA.

Kad bi se tako nešto zbilja razvilo, sekvencioniranje bi moglo postati zbilja rutinski posao. No, ovakve ideje su jako daleko od konkretne izvedbe. Kako bilo, nadam se da ovo neće stati na teorijskim proračunima.

poliin @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 22, 2010

(Jutarnji list)

Zagađenje flaširanom vodom ono je radi plastičnih boca. Filtri su samo dodatno smeće.

Klor jest ono što vodu čini zdravijom jer potamani praživotinje i inu gamad koja bi se inače naselila po utrobama onih koju tu vodu piju. S druge strane, ni bez klora nije tako strašno, ako cijeli život pijete vodu s istog područja.

Ako vas brine kamenac, pijte nešto alkoholno. Da zaboravite na brige.
poliin @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 20, 2009

(24 sata)

U aluminijskim bocama uredno možete čuvati koncentrirane oksidirajuće kiseline. U platinskim i zlatnim bocama, imate li para za takav luksuz, možete čuvati sve osim zlatotopke. U bakrenim posudama, ako su zatvorene, možete čuvati sve neoksidirajuće kiseline.

I tako to...
poliin @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 3, 2009

(Večernji list)

Iz nekog razloga neki ljudi nisu sposobni pisati stvari u indeks. Taj problem se inače treba riješiti puno prije nego što dobiju vlastiti indeks.
Po običaju, tekst je puno gori od pravopisa.

Originalni(ji) članak.
Strip sa srodnom tematikom.
poliin @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 20, 2009

(24 sata)

Barijeve soli, najviše klorid, koriste se za pripravu pirotehničkih smjesa jer boje plamen zeleno.
Barijevu kiselinu mogu spomenuti samo dvije vrste ljudi: prvi su teoretski kemičari koji se bave superbazama i imaju vlastiti smisao za humor, a drugi savršeno neuki idioti.
Barijevi spojevi u pravilu su otrovni (iznimka je barijev sulfat koji je poradi svoje netopljivosti u vodi gotovo potpuno inertan i čak se koristi u radiografiji, kao sredstvo za apsorpciju rendgenskih zraka). Zbog kemijske sličnosti s kalcijem (oba su zemnoalkalijski metali) direktno smeta prijenosu signala kroza živce pa se dobar dio simptoma odnosi na poremećaje rada živčanog sustava. Inače se pojavljuju pojačano lučenje sline, povraćanje, proljev, povećani krvni tlak, drhtanje, slabost, gubljenje daha, nepravilan rad srca i još toga. Ako kanite nekog ubiti, trebat će vam barem gram barijevog klorida. S druge strane, količina barijevog klorida koja treba biti prisutna da se oboji plamen daleko je premala da vas pošteno otruje. K tomu će većina završiti rasuta kojekud i nije trivijalan posao sve to udahnuti (što je jedini put trovanja kod gledanja vatrometa).

Stroncij se također koristi za bojanje plamena jer daje crvenu boju.

I rubidij boji plamen, i to u ljubičasto. Samo, kalij očišćen od natrija isto radi jeftinije.

Kadmij se koristi u slikarstvu, a ne pirotehnici. Kadmijev(II) sulfid je poznati žuti pigment.

Aluminij se koristi za spravljanje smjese zvane termit. Druga komponenta je oksid nekog prijelaznog metala, najčešće željezov(III) oksid. Reakcija koja se zbiva nakon što se smjesa zapali dovoljno je egzotermna da nastalo željezo iscuri kao tekućina. Tako da se termit može koristiti i za varenje.

Što se tiče radioaktivnosti, prvo sam pomislio da se ciljalo na uranij, koji se jedno vrijeme koristio za bojanje stakla, ali u pitanju je bitno bjednija stvar, internetski pokušaj širenja panike dezinformiranjem. Nešto malo o tome možete pročitati na Wikipediji.
poliin @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 22, 2009

(Jutarnji list)

Ekipa iz Ohia razvila je način da selektivno elektroliziraju ureu, a ne vodu. Koriste nekakve niklove elektrode, a otopina je prilično lužnata. Urea se elektrolizom raspada na dušik, vodik (a ne hidrogen) i ugljikov dioksid koji ostane u otopini kao karbonat. Napon koji je za to potreban iznosi 0,37 V, a negdje nađoh tvrdnju da se u gorivnim vodikovim člancima može dobiti napon od 0,8 V tako da se urea i bi mogla koristiti kao izvor energije.
No, ima jedan problem. Proizvodi se ugljikov dioksid i nekako mi se čini da bi potrošnja lužine uredno kompenzirala sav dobitak na energiji. Također je upitno koliko bi mokraće trebalo za npr. 100 km vožnje, a i hrpa koječega u toj izlučevini teško da bi elektrode ostavila na miru. Tako da bih rekao da dok god ima ugljikovodika, ova metoda ostaje samo kuriozitet.

Izvorni članak možete vidjeti ovdje, a do znanstvenog rada ne mogu doći.
poliin @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 19, 2009


Elektroliza je naziv za one procese u kojima ulažemo energiju da bi potekla struja i napravila neku kemijsku promjenu. Sustavi u kojima struja teče spontano zovu se galvanski članci.
Aluminij je inače metal negativnog elektrodnog redukcijskog potencijala, što će reći da bi ga kiseline trebale bez problema otapati, pa čak i voda. No, u prisustvu kisika ili kakvog drugog oksidansa na površini mu se stvori sloj oksida koji se drži za metal i sprečava daljnju oksidaciju. Ako je u pitanju kakva koncentrirana oksidirajuća kiselina poput dušične ili sumporne, tu je i kraj priče. Aluminij se pasivizira i može mirno spavati.
No, kiseline bez oksidativnih sposobnosti neće utjecati na stvaranje okisda, već će ga samo polako otapati. Jednom kad dođu do metala, kreće reakcija koja može biti i prilično burna. Npr. bacite li komad alufolije u 20%-tnu solnu kiselinu, prvih par minuta neće se zbivati gotovo ništa, a zatim će sve skupa podivljati. Preporučam izvesti.
S hranom sve ide sporije, naročito ako je samo slana. No, komadići aluminija mogu pokvariti izgled hrane, a i okus, ako imate metalne plombe u ustima. Također su i malo otrovni, ali zapravo nam ne mogu puno, osim ako ga ne krenete jesti na kile. Metalno posuđe pak može s folijom dati pravi galvanski članak. Slično se zbiva i kad s metalnom plombom zagrizete komadić folije.
poliin @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 16, 2009

(Jutarnji list)

Eksplozija je bila, po slobodnoj procjeni onih koje time bave, nekih tisuća puta jača od hirošimske.

Mislim da sam već govorio da Priroda jako voli pravilno poslagivati čestice. Zašto, moglo bi se matematički pokazati, ali meni je dostatna i empirija. Mnogo spravljenih spojeva mi je nastalo u kristalnom obliku iako ih na to nisam ničim tjerao.
Analogno, kristal u kojem je nešto pravilno raspoređeno opet je kristal, samo što ima nešto složeniji sastav. Npr. uzmete li vodu kroz koju protjerujete metan i to hladite dok se ne smrzne, dobit ćete kristale leda koji će u sebi imati pravilno raspoređene molekule metana. Takve tvari znane su pod imenom klatrati.

Što se tiče tvrdnje da nečeg nema na Zemlji, razumne ljude to ne bi trebalo čuditi. Svemir je ipak malko veći i malko raznolikijih uvjeta od naše planete.
poliin @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009

(Večernji list)

Magnezijev sulfat zbilja znade koristiti, ako je za vjerovati Wikipediji.
No, to nema nikakve veze s navodnom detoksikacijom, koja je obično pseudalačko pomodarstvo. Tijelo samo izbacuje i metabolira što mu šteti (izim nekih teških metala koje ponekad nije ni moguće izbaciti) i to se nikakvim umakanjem neće ni ubrzati ni usporiti,
Priča sa sapunom je činjenica iz jednostavnog razloga: magnezijeve soli viših masnih kiselina nisu topljive u vodi. Isto je i s kalcijevima, a sve to skupa se zbiva i kad se perete tvrdom vodom, samo u nešto manjoj mjeri.

Što se mene tiče, pola kile soli ću radije polako trošiti u pokusima.
poliin @ 15:08 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 21, 2008

(Jutarnji list)

Da ne bi tko pomislio da ljudi uzmu kristalnog kokaina i rastale ga, u pitanju su redovito otopine. Otapala su pak stvar ideje. Popularni su naftni derivati, etanol, aceton, ...

Meni je bitno zanimljiviji način krijumčarenja kokaina kad ga pomiješaju s nekim polimerom i prevoze kao plastiku. Tako su prije desetak godina negdje u Južnoj Americi carinici uhvatili ekipu koja je prevozila ogromnu količinu plastičnih psećih kućica. Sastav pogađate...
poliin @ 01:59 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 12, 2008



(Jutarnji list)

Iako je kemijski element titanij nazvan po titanima, to ne znači da se od njih i pravi. Kao što ni titanijski vijci ne moraju biti golemi.
Svrha tog inzistiranja na ij-ima je da uvijek bude jasno kad se govori o kemijskom elementu ili spoju, a kad o nečem desetom.

Zvuči li vam ovo čudno, slobodno pročitajte nešto više.
poliin @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2008

(Jutarnji list)

Kao da nekome nije jasno kako napisati kemijsku formulu.

A što simbol meitnerija radi na mjestu simbola tone, nemam pojma.
poliin @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008

(24 sata)

Prvo se mora reći jedna dosta bitna stvar. Ovo jezero je otopina kalcijevog, a ne natrijevog klorida. Meni je to daleko najzanimljiviji dio priče. A nije za odbaciti ni podatak da je otkriveno 1961.

To se jezero se može ohladiti i do nekih - 50 °C, i to kad je maseni udio soli 31 %. Tako da brojke gore ne štimaju najbolje. A ove zadnje neću ni spominjati. Računajte sami.

Ako vas zanimaju svojstva otopina kalcijevog klorida u vodi, pogledajte stranicu s faznim dijagramima koječega.
A ako želite vidjeti slike jezerca, ima ih nešto ovdje.
poliin @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 9, 2008

(Večernji list)

Zapravo, pitanje je samo koliko će glina pospješiti ono što bubrezi uredno rade i sami.

Svakako dobro promislite o zadnjoj rečenici.
poliin @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 15, 2008

(24 sata)

Kako to ide:

Original s Wikipedije: Upon combining with alkali metal bases, hydrogen sulfide converts to alkali hydrosulfides such as sodium hydrosulfide and sodium sulfide, which are used in the degradation of biopolymers. The depilation of hides and the delignification of pulp by the Kraft process both are effected by alkali sulfides.

Prijevod: Kombinacijom s alkalnim bazama, hidrogen sulfid se konvertira u alkalne hidrosulfide poput sodij hidrosulfida i sodij sulfida, koji se koriste u degradaciji biopolimera. Depilacija koža i delignifikacija pulpe Kraftovim procesom su oboje efektirani alkalnim sulfidima.

Tako da ne kužim odakle im crtica u nazivu.
poliin @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 8, 2008

(Večernji list)

Ukalupio sam se od smijeha.

Veliko hvala oštrookom Borisu.
Poveznica do cijelog članka.

Da ne bi ispalo da se samo bahatim, evo i par bitnih informacija. Neću sad prepisivati Crvenu knjigu, ali mogu reći da se već skoro dva desetljeća u nas kiseline zovu sumpornom, dušičnom, sumporovodičnom itd, a ne strohalovski (nitratna, kloridna itd.).
Ukapljeni naftni plin je po svojoj prilici stlačena smjesa propana i butana te možda još ponečega u koju je dodano jako malo nekog tiola.
Zanimljivo je i primijetiti kako se ljudi plaše kemikalija, a ne šeprtlja i lopina koje bi to mogle nekud ispustiti. Da imaju imalo mozga, propisali bi kazne za nesavjesne, a ne bi popisivali što je opasno. Sve spomenute kemikalije su poprilično bezazlene u odnosu na svoje vlasnike.
poliin @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 2, 2008

(Jutarnji list)

Da malo razbijem misteriju, barem onima koji o kemiji doslovce pojma nemaju, spomenuti spoj u nas je poznat kao salitra ilitiga kalijev nitrat.
poliin @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007

(Večernji list)

Sve ovisi kako si definirate štetne plinove.


(Jutarnji list)

Ovdje su se potrudili zabaviti čitateljstvo tvrdnjom da gorivo koje sadrži ugljik ne ostavlja ugljikovih oksida.

Ono što je ipak najbitnije jest to da je taj brod u biti jedno ogromno i beskorisno zagađivalo.
poliin @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 14, 2007
Slikice su iz Jutarnjeg lista,



Za početak, mala škola kemijske nomenklature. Prvo ime trebalo je biti toluen, a drugo etilbenzen.



Ovaj put je toluen u redu, ali zabrazdiše druga dvojica.



Sad opet ništa ne valja. Moglo bi se reći da je tuolen tipfeler, ali nekako je vjerojatnije da je ovdje toluen napisan omaškom.



Ovdje je pak pleonazam na djelu.



I šećer na kraju. Da ne bi ispalo da su novinari najveći imbecili, nađe se funkcioner koji o kemiji zna koliko i ja o kongoanskom svemirskom programu i mudro prozbori kako kiseline ne nagrizaju cink.
Bio je još jedan članak slične umnosti, ali zbog brige za psihičko zdravlje svojih posjetilaca neću se njime baviti.
poliin @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007

(24 sata)

Naprosto ne može biti istina da je 99% kalcija nekog čovjeka u zubima. Previše je to.
Nije istina ni da je samo dijamant tvrđi od zubne cakline. Za njezinu tvrdoću zaslužan je hidroksiapatit (kojeg ćete pranjem zubi pastom koja u sebi ima fluorida dijelom prevesti u fluoroapatit, spoj znatno netopljiviji u kiselinama), a on na Mohsovoj skali nosi brojku pet, što je daleko od dijamantove desetke.
Začudo, istina je da ljudsko tijelo ne proizvodi ništa tvrđe od zubne cakline.
Mnoštvo kalcija je, pored ovih gluposti, irelevantno.
poliin @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 4, 2007

(Večernji list)

Uzme li se u obzir da je sporan komad naslova i zacrvenjen, očito je da netko nije imao namjeru informirati, već samo prodati.
Atomarni ili nascentni znatno su manje senzacionalistički, a, opet, točniji izrazi.
Inače, novi lijek je po naravi antiseptik jer samo oksidira viruse i sve što mu se nađe na putu.
poliin @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 12, 2007


Nabavio sam si vinobran tehničke kvalitete. Tehnički podaci o proizvodu prilično su duhoviti pa ih preporučam kao lakšu lektiru.

Ne bilo u redu da ne kažem ništa o vinobranu. Naime, u pitanju je spoj, a ne nekakva smjesa. Na ambalaži onog iz trgovina obično piše da je to kalijev metabisulfit ili kalijev pirosulfit, ali kemičar će ga radije jednostavno zvati kalijevim disulfitom ili, ako je zlobnije naravi, kalijevim pentaoksodisulfatom(IV). U slučaju da vam je ime nerazumljivo, formula spoja je K2S2O5.
Sam spoj može se smatrati solju nepostojeće disumporaste kiseline, a dobivanje mi nije poznato, najvjerojatnije je potrebno otopiti prilično sumporovog dioksida u kalijevoj lužini, no ne znam pod kojim uvjetima će iskristalizirati kalijev hidrogensulfit, a pod kojima disulfit. Kako bilo, jednostavnije je otići u poljoprivrednu apoteku i kupiti si kilogram te interesantne tvari.
Ono zanimljivije je njegova primjena. Ima više zanimljivih stvari koje se iz njega mogu dobiti.
Za početak, sumporov dioksid. Umjesto da palite sumpor, možete uzeti malo kalijevog disulfita i otopiti ga u vodi. Nestabilni disulfitni anioni polako se raspadaju na sumprov(IV) oksid i sulfitne ione. Ako je to presporo, može se dodati neke kiseline koja taj raspad rapidno ubrzava. Može se i kapnuti kiseline na kruti kalijev disulfit. No, najzanimljivije je kalijev disulfit zagrijati na kojih 190° C. Tada će se on rapasti na sumporov dioksid i kalijev oksid. Prilično lijep način da se dođe do jedne inače teško nabavljive supstance.

Podebljani tekst po svojoj prilici nije istinit. U stvarnosti prvo nastane sulfit, a dalje se on malo oksidira do sulfata, malo nekim čudnim putevima reducira i dadne možda sumpor, a prije polisulfid, a vjerojatno i još ponešto.
Uglavnom, neće nastati bijela tvar, već nešto smeđe.

Zbog disulfitnih aniona kalijev disulfit se ponaša kao prilično dobar reducens. (Zanimljivo je da se u dezinfekciji ponaša kao oksidans, čemu kumuje oslobođeni sumporov(IV) dioksid, otrov za mnoge niže stvorove, a izbjeljivač za organske boje.) Trapaviji kemičari (ja, na primjer) poznaju ga kao osloboditelja od mrlja od joda ili kalijevog permanganata. U oba slučaja disulfit se oksidira do sulfata, dok jod prelazi u jodid, a manganov(IV) oksid u manganove(II) spojeve koji su pri manjim koncentracijama gotovo bezbojni.
Sve u svemu, jedna od ljepših tvari koje se danas mogu nabaviti u trgovinama. Pod uvjetom da vas ne smetaju previše gluposti po deklaracijama.
poliin @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 10, 2007

(Jutarnji list, 8.6)

Svakako je novitet u pitanju. Obično ljudi kažu aluminij-oksid ili aluminij oksid.
Još par prijedloga: aluminični oksid, aluminoksid, glinični oksid, ...

Nije zgorega uočiti da gore opisana stvar nipošto nije pogonjena vodom. U pitanju je tek jedan od mase bedastih načina da se troši više energije nego što treba.

Energetika ima svega dva problema, a to su izvlačenje i transport energije.
Glavni izvori energije koje danas koristimo su fosilna goriva i neke radioaktivne tvari. Sve drugo (Sunce, vjetar, strujanja vode) može zadovoljiti tek male potrošače i to uglavnom pojedinačno. Eventualan razvoj trošila mogao bi dići udio tzv. obnovljivih izvora, ali ostaje činjenica da današnja civilizacija troši daleko više nego što joj Sunce i vjetar mogu dati. Oni će još dugo ostati tek pomoćni izvori energije.
Druga stvar je transport. Sve priče o vozilicama na pogon X zapravo su zakamuflirane ideje o što boljem transportu energije. Aluminij, gorive ćelije, akumulatori, baterije, komprimirani zrak, ..., sve su to načini da se energija manje ili više efikasno pohrani i zatim potroši gdje već želimo.
Čisto radi drugog zakona termodinamike, trebalo bi biti jasno da se dio energije pri tom prijenosu naprosto mora izgubiti. Najjeftinije je zato direktno koristiti već spremna goriva, poput plina, nafte i derivata joj ili skupiti pare pa si sklopiti auto sa solarnim ćelijama.
poliin @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 22, 2007

Na stranu što se reklama pokušava prodati pod nakakav članak jer ovdje ima nešto gore. Vrli autor tvrdi da će navedeni uređaj stvoriti planinski zrak u autu. Oće znate što. Možete dobiti  jedino miris ozona. A taj ozon s anionima kisika nema puno veze, a u pristojnim količinama je i otrovan.
Čitao sam nešto o tome da ljudima treba određena količina iona u zraku, ali da će u jednom autu prepunom električnih vodova iona biti premalo, nema smisla vjerovati.
poliin @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 24, 2007




Nije strašno kao neke stvari koje sam svojedobno vidio, ali nadasve je poučno. Pokazuje nam da novinari sad već imaju problema dok prepisuju članke s engleskog (chlorine = klor).
Ova zadnja rečenica je glupa. Iz nje bi se dalo zaključiti da opekline izaziva klor, a ubija neki drugi plin (ili čak krutina, s obzirom da je u pitanju dim).
poliin @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 16, 2007


Većina će članak pročitati i zaboraviti. Meni je pak u oči upao besmislen naziv spoja. Pravo ime te supstance je sin-propantial-S-oksid. Za one kojima je to nerazumljivo, evo i formule:


Sad bi bio red da kažem i nešto o tome zašto nas oči peku od luka. Pa, stvar je jednostavna. Režući luk izazivamo biokemijsku reakciju kojom nastaje gorespomenuti spoj. On isparava i tako dolazi do naših očiju gdje hidrolizira na propanal i sumporastu kiselinu koja nam iritira oči. Ako vas zanimaju detalji, pogledajte ovdje.
poliin @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 14, 2007


Novinarka se lijepo potrudila staviti u nas još neuvriježene strane nazive pod navodnike (neću se sad baviti s tim da drugome navodnici možda i nisu trebali te da se prvi dao i prevesti), ali zaboravila je pritom uključiti i logičku sekciju mozga. Inače sam uvijek mislio da su žene te koje znaju raditi više stvari odjednom.
poliin @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 5, 2007


Fascinantno je kako neki ljudi u tako malen članak uspiju nagurati toliku masu gluposti. Idemo redom:
1. Nije ugljični nego ugljikov dioksid. Znanstvenici su se još davno odrekli gradivnih pridjeva u nazivima kemijskih spojeva.
2. Ljudi ne emitiraju većinu nastalog ugljikovog dioksida. To naprosto nije istina. Nije baš u redu zanemariti činjenicu da i ostatak živog svijeta također diše.
3. Ugljikov dioksid se ne apsorbira procesom obrnutim od fotosinteze jer tako upravo nastaje.
4. Neodređeno razdoblje je biser za sebe. Nemam riječi.
poliin @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 27, 2007


Polimerska plastika!? To vam dođe kao drvena cjepanica. A kad smo već kod drva, dobismo i opis novinara koji je to pisao.
poliin @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, prosinac 15, 2006


U ovih par riječi uspjeli su namlatiti dvije strašne pogreške, a skrili su i zlobnu namjeru.
Ako već žele napisati ime grupe spojeva po nomenklaturi koju koriste nekemičari, to treba izgledati ovako: ω-3-masne kiseline.
O tim kiselinama neću pisati jer nisam puno ni čitao. Letimičnim pogledom na članak doznao sam da je to grupa nezasićenih masnih kiselina(masne su sve organske kiseline s nerazgranatim alkilnim lancem dužim od tri ugljikova atoma) kojima se prva dvostruka veza nalazi na trećem ugljikovom atomu odostraga(kemičari broje atome od funkcionalne skupine s najvećim prioritetom, ali fiziolozima se to nije dalo pa su samo označili drugi ugljikov atom s prvim, a zadnji sa zadnjim slovom grčkog alfabeta).
A sad o zlobnoj namjeri. Ono što mi najviše smeta u toj reklami je mazanje očiju. Uporno se spominje neko polumistificirano ime spojeva kojih zapravo ima u većini ulja i na taj način pokušava ljudima prodati muda pod bubrege. S mojeg gledišta to je naprosto bezobrazno. Trebalo bi im dati po nosu.
Poanta: Onih kiselina ćete dobiti sasvim dovoljno ako budete jeli raznoliko. Ne treba kupovati sumnjive paštete.
poliin @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 0