Bit će tu koječega, a na kraju možda ničega
Nađoh, a ne tražah
Blog
nedjelja, listopad 13, 2013
Jer nisam ni otišao.

Igram se malo s arhivom. Kad završim, idem skupiti neobjavljeno pa se do kraja iduće godine ovaj blog vraća u život.

Moguće da sam malo preoptimističan, neka bude sredina 2015.

poliin @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2012
sljeka

(Večernji list)

Da je više birača nego stanovnika, sve bi mi bilo jasno, ali zbilja ne kužim čemu toliki vatrogasci.

 

Kao što se dade zamijetiti, blogu ne ide baš najbolje u zadnje vrijeme. No, razlog tomu nije samo moja nevoljkost da pišem, već i činjenica da ovaj blogoservis polako, ali sigurno umire. Kako su u ovo uloženi sati tipkanja, bit ću zahvalan na svakom savjetu o tomu kako članke sačuvati od nestanka, a blog možebitno nekud preseliti.

poliin @ 16:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 3, 2012
sljeka

(Gospodarski list, 1. 7. 2012.)

Etin je plin koji uopće nema miris. Ono što smrdi jesu kojekakvi fosfini nastali hidrolizom kalcijevog fosfida i srodnih mu spojeva što nastaju kao nusprodukti prilikom sinteze kalcijevog karbida. Naime, ugljen koji se koristi nije baš "pro analysi", tako da u njemu bude koječega. Posljedično, i u kalcijevom karbidu bude koječega, ali praktične korisnike to ne smeta puno.

poliin @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 27, 2012
sljeka

 

Dragi naletioče,

rijetka životinjo što nabasa u ovaj neobičan šumarak prepun svjetlucavih očiju i iscerenih zubi što vrebaju sve milo, uvjerljivo i nedužno, e kako bi ga sasjekli oštrinom Occamove britve i bacili u ropotarnicu povijesti pseudalaštva, našao si se ovdje naći u najcrnjem razdoblju ovog bloga. Kad je bio započet prije nešto preko pet godina, bio je zamišljen kao mjesto gdje će se nakupljati raznorazni uglavnom novinski članci s manjim ili većim lažima ili pak samo neistinama, kao i reklame što prodaju čudesna člječila, uz povremeni kemijski eksperiment kao začin ukupnoj tragediji. Zagledaš li se u dubine bloških arhiva, naći ćeš na početak mračniji od ovdje opisanog. Jedna nedužna duša radosno je krenula širiti svijetom ljepotu amaterske kemije, ali, avaj!, nije pazila niti na činjenice, niti na gramatiku kemijskog jezika. Koliko je autoru poznato, to je jedina ljudska žrtva ovog bloga.

Nakon toga zaredaše se zbilja preslike iz raznih novina, od onih posve benignih što mogu izazvati tek podsmijeh, pa sve do stvari koje se s punim pravom mogu zvati pogubnima po zdrav razum i time kranje potrebitima mislenog klornog kreča, e kako se zaraza ne bi dalje širila. Da je itko čitajući ovo postao iole pametnijim, zaslužuje tek sumnju. Obrazovanje pučanstva je ipak malo prevelik zadatak za nekoga tko misli svoj studij završiti u zadanom roku. Stoga se autor nada da je barem bilo zabave, ako već ne koristi.

U drugoj polovici prošle godine zbile su se određene promjene, što će reći da je autorov studentski život ireverzibilno stao. Nakon tog traumatičnog događaja autor je bio prisiljen razmišljati o budućnosti, ali nekako je uspio ostaviti se razmišljanja i uhvatiti se za prvu suvislu opciju što se pojavila. Uprkos tomu što emigracija nije spadala u željene opcije, autor je brzo shvatio da bi, da je ostao doma, bio dijelom rastuće populacije nezaposlenih s diplomom ili, još gore, završio na nečemu što skraćuje život, tako da se sve manje tuži što je hrvatsku zastavu zamijenio jednom koja se razlikuje samo za grb. Kao groningenski doktorand, autor nije baš u mogućnosti pratiti hrvatski tisak, a vaditi internetske članke ne želi i k tomu neće.

Osim toga, neće više niti pisati u trećem licu jer mi je dojadilo. Imam još nekoliko desetaka poskeniranih i poslikanih članaka, tako da blog na rezervama može proživjeti barem godinu. K tomu ću se tu i tamo vraćati u Hrvatsku tako da će razlozi za to što ovo ima realne šanse biti posljednjim člankom ovog bloga biti u prvom redu lijenost i činjenica da se ovaj blogoservis raspada. Obećavati neću ništa jer obećanja u pravilu kršim. Zasad mi je u planu urediti si arhivu i pobrisati sve slike koje sam već objavio, tako da spriječim mogućnost dvostruke objave. Također, postoje i neki članci koji bi, da ih napišem, bili puno preveliki za blog, tako da će prije završiti u Prirodi. No, to je već daleka budućnost i još dalja hipotetika. Ono što sad predstoji ovom blogu jest još pokoji tjedan mirovanja.

poliin @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 20, 2011
sljeka

(24 sata i šire)

Biokristali su naše kosti i zubi, ali isto tako i kamenci. To ako uzmemo termin "biokristal" u značenju nekog kristala koji je formiran u nekom živom biću. Inače taj termin nema puno smisla, a u znanosti se niti ne koristi. O tomu kako kristali nastaju u živim bićima bavi se dobar dio biokemije, ali to ovdje nije tema.

Od šest osobina koje prodavači pripisuju svojoj čudesnoj krevetnini, prve se tri odnose na bilo kakav pošteno napravljen ležaj. Druge tri su pak najvjerojatnije čiste laži.

Povećanje količine kisika u tijelu potrebno je samo kod nedostatka kisika te nekih bolesti dišnog sustava. Načini kojima se ono može postići su disanje čistog kisika ili boravak u barokomorama. Sumnjam da krevet radi išta od toga. Dugotrajna izloženost povećanoj koncentraciji kisika je pak vjerojatno opasna, budući da je kisik krivac za dobar dio kvarova u našem organizmu.

Stvoriti ravnotežu u organizmu znači isto što i ubiti organizam. Živa bića su neravnotežni sustavi i upravo ih neravnoteža čini živima. Ono što organizmi imaju, a donekle podsjeća na ravnotežu je ustaljenost procesâ koji se u njima zbivaju. Ona je također među temeljnim svojstvima živih bića. Uz odgovarajuću prehranu i aktivnost, živa bića ne trebaju dodatnih sredstava da održe tu stalnost. Čak ni posebne posteljine.

Zračenja se dijele na čestična i elektromagnetska, ne na prirodna i tehnička. Od većine onoga što u ljude ulijeće za života nema nikakve štete. Ako se tkogod ipak i dalje plaši, može se obući u alufoliju, budući da ona apsorbira skoro sve što se može naći. No, potpuna zaštita nije moguća jerbo smo i sami slabo radioaktivni, a k tomu i dosta zračimo u infracrvenom području.

poliin @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare